петак, 17. март 2017.

Savršena devojka

Pre dva meseca izašao sam u jedan noćni klub. Bilo je mnogo ljudi. Svi su se gurali, muzika je bila glasna, bilo je mnogo dima i zagušljivo. Pošto nikada ne pijema alkoholna pića ja sam dežurni vozač. Čim ste dežurni vozač, to znači da vas piće neće oraspoložiti u toku večeri, već ćete morati sami da se potrudite da vam bude lepo.

Posle dva sata u tom klubu, društvo se pomalo napilo i krenula je malo bolja atmosfera i baš nekako tada kada je bilo najbolje, ušla je ona. Savršena devojka. Plava kosa do ramena, ne mnogo visoka, sa prelepim usnama. Liči na Taylor Swift. Ta devojka se meni inače već duže vreme sviđa.



Došla je sa drugaricama i stala pored našeg stola.
Pošto ona ne zna da mi se  sviđa, ja sam se kao pravio da je ne primećujem. Pokušavao sam da se stopim sa masom  koja je pijana skakala od sreće kada ih pogodi neka pesma. Kraičkom oka sam posmatrao šta radi ta devojka.

Posle izvesnog vremena devojka je ostala sama za stolom. U tom trenutku palo mi je na pamet da možda treba da joj priđem. Baš kada sam skupljao hrabrost da joj priđem, prišla je ona meni. Na trenutak sam se izgubio, ali sam odmah došao sebi. Izvinila mi se što me ometa i pitala me da li imam upaljač. Ko za inat nikada nisam pušio cigarete, pa nisam ni imao. Rekao sam joj da ne pušim. Zamolila me je da pitam ostale iz društva da li možda oni imaju. Niko iz mog društva ne puši. Izvinila mi se opet na kraju i vratila se za svoj sto. I dalje je bila sama.

Opet sam želeo da joj priđem,ali sam se nećkao. Hmm... I u jednom trenutku sam sebi rekao, pa da li moguće da se nećkam. Imam  27 godina i dalje se bojim šta će mi devojka reći kada joj priđem. Opet sam skupio hrabrost i rešio da joj priđem po svaku cenu. Okrenuo sam se prema njenom stolu i taman kada sam krenuo ka njoj, jedna drugarica joj se vratila i nešto joj šapnula na uho. Pokupila se u roku od 10 sekundi i napustila klub. Krenuo sam za njom, ali sam je video kako stoji ispred kluba sa nekim momcima. Bilo mi je glupo da joj priđem tada, pa sam odlučio da se vratim unutra. Smoren zbog te devojke, odlučio sam da predložim društvu da krenemo kući. Njima se naravno nije išlo, a ja sam jedva čekao da se okupam i da legnem da spavam. Nekako su se smilovali mojim molbama i krenuli smo kući.

Legao sam u krevet, ali sam i dalje razmišljao o savršenoj devojci. Žalio sam za trenutkom kada joj nisam prišao. Od milion jedna savršena, a ja kući ležim i razmišljam o njoj. 

U  međuvremenu setio sam se druga iz srednje škole. Bio je jako stidljiv, ali dobar dečko. Sviđala mu se jedna devojka kojoj nikako nije smeo prići. Na kraju su dva drugara iz razreda rekli toj devojci za njega. Danas su još uvek u vezi.

Ujutru sam nazvao tog druga iz srednje škole i ispričao mu sve. Dečko se nasmejao i utešio me rečima: „Za sve postoji savršeni trenutak.“ Posle njegovih reči smirio sam se i počeo pozitivnije da razmišljam.

Sigurno da za savršenu devojku mora postojati i savršeni trenutak.

Da sam prišao devojci to veče, ne bih se idućeg dana čuo sa drugom iz srednje škole. Ovako drug me je posavetovao i sledeći put ću verovatno znati kada je savršeni trenutak za savršenu devojku.



Нема коментара:

Постави коментар