Savršena
devojka
Pre dva meseca izašao
sam u jedan noćni klub. Bilo je mnogo ljudi. Svi su se gurali, muzika je bila
glasna, bilo je mnogo dima i zagušljivo. Pošto nikada ne pijema alkoholna pića ja sam dežurni vozač. Čim ste dežurni vozač, to znači da vas piće neće
oraspoložiti u toku večeri, već ćete morati sami da se potrudite da vam bude
lepo.
Posle dva sata u
tom klubu, društvo se pomalo napilo i krenula je malo bolja atmosfera i baš
nekako tada kada je bilo najbolje, ušla je ona. Savršena devojka. Plava kosa
do ramena, ne mnogo visoka, sa prelepim usnama. Liči na Taylor Swift. Ta
devojka se meni inače već duže vreme sviđa.
Došla je sa
drugaricama i stala pored našeg stola.
Pošto ona ne zna da mi se sviđa, ja sam se kao pravio da je ne primećujem. Pokušavao sam da se
stopim sa masom koja je pijana skakala
od sreće kada ih pogodi neka pesma. Kraičkom oka sam posmatrao šta radi ta devojka.
Posle izvesnog
vremena devojka je ostala sama za stolom. U tom trenutku palo mi je na pamet da
možda treba da joj priđem. Baš kada sam skupljao hrabrost da joj priđem,
prišla je ona meni. Na trenutak sam se izgubio, ali sam odmah došao sebi. Izvinila
mi se što me ometa i pitala me da li imam upaljač. Ko za inat nikada nisam pušio cigarete, pa
nisam ni imao. Rekao sam joj da ne pušim. Zamolila me je da pitam ostale iz
društva da li možda oni imaju. Niko iz mog društva ne puši. Izvinila
mi se opet na kraju i vratila se za svoj sto. I dalje je bila sama.
Opet sam želeo da
joj priđem,ali sam se nećkao. Hmm... I u jednom trenutku sam sebi rekao, pa da
li moguće da se nećkam. Imam 27 godina i
dalje se bojim šta će mi devojka reći kada joj priđem. Opet sam skupio hrabrost
i rešio da joj priđem po svaku cenu. Okrenuo sam se prema njenom stolu i taman
kada sam krenuo ka njoj, jedna drugarica joj se vratila i nešto joj šapnula na
uho. Pokupila se u roku od 10 sekundi i napustila klub. Krenuo sam za njom, ali
sam je video kako stoji ispred kluba sa nekim momcima. Bilo mi je glupo da joj
priđem tada, pa sam odlučio da se vratim unutra. Smoren zbog te devojke,
odlučio sam da predložim društvu da krenemo kući. Njima se naravno nije išlo, a
ja sam jedva čekao da se okupam i da legnem da spavam. Nekako su se smilovali
mojim molbama i krenuli smo kući.
Legao sam u krevet,
ali sam i dalje razmišljao o savršenoj devojci. Žalio sam za trenutkom kada joj
nisam prišao. Od milion jedna savršena, a ja kući ležim i razmišljam o njoj.
U međuvremenu setio sam se druga iz srednje
škole. Bio je jako stidljiv, ali dobar dečko. Sviđala mu se jedna devojka kojoj
nikako nije smeo prići. Na kraju su dva drugara iz razreda rekli toj devojci za
njega. Danas su još uvek u vezi.
Ujutru sam nazvao
tog druga iz srednje škole i ispričao mu sve. Dečko se nasmejao i utešio me
rečima: „Za sve postoji savršeni trenutak.“ Posle njegovih reči smirio sam se i
počeo pozitivnije da razmišljam.
Sigurno da za savršenu devojku mora postojati
i savršeni trenutak.
Da sam prišao devojci
to veče, ne bih se idućeg dana čuo sa drugom iz srednje škole. Ovako drug me je posavetovao i sledeći put ću verovatno znati kada je savršeni trenutak za
savršenu devojku.

Нема коментара:
Постави коментар